Hrvatska Književnost - Ekspresionizam 5u464a

HRVATSKA KNJIŽEVNOST OD 1914.-1929. – EKSPRESIONIZAM POSLJEDNJI SLJEDBENICI MODERNE Kraj hrv. moderne nastupa smrću A. G. Matoša 1914. objavljivanjem antologijske zbirke – Hrvatska mlada lirika, te početkom I. svj. rata. Još krajem 1916. godine Matoševi sljedbenici (Wiesner, Hänsler, Milković) će u časopisima SAVREMENIK, SUTLA, GRABANCIJAŠ i u almanahu GRIČ pokušati nastaviti modernističku poeziju kod nas, no to će biti poslijednji odbljesci impresionističko-simbolističkog poetskog izraza i motivike kod nas. HRVATSKA MLADA LIRIKA -antologija koju je 1914. izdalo Društvo hrvatskih književnika. -okuplja sljedbenike Vidrića i Matoša: Andrić, Čerina, Kamov, Polić, Ujević, Vrbanić, Wiesner... -svi ti pjesnici (izuzev Kamova) ostvaruju KULT FORME, LJEPOTE I JEZIKA. -u zbirci prevladava LIRSKI PEJZAŽ -u prvim dvjema godinama rata, u hrvatskoj se književnosti ustaljuje MIR. Iz predgovora Hrvatskoj mladoj lirici VIDRIĆ- pjesnik zagrebačkoj pejzaža i helenske životne radosti; smatran je od mlađih i inače božjim pjesnikom, uzorom svih pjesničkih vrlina MATOŠ- osniva prvi naš cenakulum u kafani, gdje se mladi upoznaju sa novim francuskim strujama, uče kult pravilne forme -profinjuje se osjećaj za jezik i ritam, kultivira pravilnost stiha i forme, sasvim se nove oblasti osvajaju za liriku -plastičnost slike, čisto raspoloženje... DONADINI – NAJJAVLJIVAČ NOVOG VREMENA Novo vrijeme prvi najjavljuje časopis Kokot na kraju 1916. Izdavač, urednik i gotovo jedini suradnik je Ulderiko Donadini. U Kokotu su odjeknuli Marinettijev futuristički manifest i njemački ekspresionizam. Donadini, s nakanom da ostavi dojam originalnosti i nesebičnosti, u prvom tekstu „Suvremena umjetnost“ izlaže svoju filozofiju. ŽIVOT – U SPOZNAJI Donadini je u hrv. književnost unio nemir, poticajnu bunu. On napada, odbacuje, ali i prihvaća ekspresionistička načela. Donadini je za vrlo radikalno opiranje književnoj tradiciji. Žestoko se obračunavao sa časopisima Savremenik i Hrvatska prosvjeta. Svoje članke je prikupio u knjizi Kamena s ramena (1917.) Svoja načela umj. stvaranja Donadini prenosi i u svoje romane (SABLAST, BEZDAN) i drame (IGRAČKA OLUJE). Pobunjivačka uloga Kokota ostat će nezaboravna u povijesti hrv. književnosti.

Page | 1

Kokot – „hrabra i borbena ptica koja naviješta novi dan“

ANTUN BRANKO ŠIMIĆ ŽIVOTOPIS -prve stihove objavljuje 1913. godine -1915. seli se u Zagreb i posvećuje književnosti -1917. pokreće časopis VIJAVICA, 1919. JURIŠ -1924. pokreće reviju KNJIŽEVNIK u kojoj objavljuje svoje programatske tekstove -1924. obolio je od upale pluća i porebrice, iste godine i umire. AVANGARDNI PJESNIK I POLITIČAR -dobro poznaje modernističke avangardne stilove u Europi -natupa samosvjesno i nerijetko napada starije, ali i mlađe pisce; unosi modernizam, ali se okomljuje na „modernističku izopačenost“ -smatra da je umjetnost vječna i da ne može ni ostarjeti ni zastarjeti -protiv nereda u umjetnosti, ali je za nove razvojne putove -ističe nacionalne odrednice umjetnosti -unosi stvaralačku pobunu, ali se nikad nije protivio umjetnosti -u prvom planu mi je estetika, a kasnije se primiče i etici, ali ostaje strogo na području umjetnosti KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO 1. RAZDOBLJE -počeo je pisati kao matoševac regionalističku poeziju i feljtone -njegovi su rani stihovi romantični, nostalgični i sjetni. -sjećanja na zavičaj i djetinjstvo -ljupkost, mirnoća čovjeka, mirnoća prirode i sunčana ljepota -pjesme pune mirisa grožđa i smilja; himne neba, broda, stabla i voda -HIMNOS, ODMOR UZ PJEVANJE MLADOG VINA, PUT U DOLINU 2. RAZDOBLJE -upoznaje se s ekspresionizmom, što u njemu izaziva negiranje svega što je dotad mislio o umjetnosti -u svojim časopisima Vijavica (novi korijeniti prevrat u hrv. književnosti) i Juriš iskazuje drukčije mišljenje o književnosti nego je ono u nas bilo do 1917. godine – odbacuje matoševsku i regionalističku poeziju -usvojio je novo shvaćanje književnosti, kulture uopće, pa postavlja novi kriterij o imaginativnoj književnosti; pošinje stvarati slobodan stih koji je pisan snagom misli -u pjesmama mu se očituje novi doživljaj svijeta: noć, žalost, samoća, mračni nemiri... 3. RAZDOBLJE PEOBRAŽENJA -prva je knjiga slobodnih stihova u hrv. književnosti -iznosi ekspresionističku estetiku preobrazbe stvarnosti -u naslovu možemo prepoznati njegovo shvaćanje umjetnosti: slika svijeta i života preobražava se u umjetnikovu unutrašnjost i ponovno izražava u umjetničkom djelu

Page | 2

-njegov umjetnički postupak nije preslikavanje stvarnosti ni simbolična slika stvarnosti, nego je to njegova vlastita, nova preobražena stvarnost u novim slikama, često apstraktnim, i u novim bojama -govori o svojim unutarnjim promjenama i o pretvaranju vlastite unutrašnjosti u knj. djelo -iznosi motive karakteristične za ekspresionizam: 1. strah, nemir, bol duše, 2. krik 3. raspadanje stvarnosti 4. apsurd, tjeskoba, otuđenost, ugrođena egzistencija -neprestano pjeva sebe, vlastite sukobe s gradom i tijelom. -njegov doživljaj svijeta započinje i završava na spoznaji nestajanja vlastitog tijela i narastanja duha -LJUBAV i SMRT su dominantni motivi On je u hrv. poeziju unio: 1. NEVEZANI SLOBODNI STIH – osamostaljeni i grafički istaknuti stihovi =snaga misli 2. POJEDNOSTAVLJENJE IZRAZA – „ogolio riječi“ – nema ni klasične usporedbe, nego se ona krije u izrazu – odbacuje dekorativnost 3. IZOSTAVLJANJE INTERPUNKCIJE RADI TRAŽENJA SLOBODE IZRAZA 4. RAZDOBLJE -pjesme nastale u posljednjih pet godina njegova života -tiskao ih je pod nazivom PJESME O TIJELU -u tom ga razdoblju okupiraju: 1. socijalne teme (društvena problematika toga vremena – socijalna nepravda) – „ciklus o siromašnima“ 2. bunt (revolt) pred neumitnošću pronalaženja koje je shvatio kao nepravdu u najvišem smislu – „teme o tijelu“ (ljudska nepravda) POETIKA - SHVAĆANJE UMJETNOSTI -njegovo shvaćanje umjetnosti najintenzivniji je doživljaj svijeta i života koji prolazi iz samog umjetnika, to jest njegovo viđenje i doživljavanje tog svijeta. -UMJETNOST je samo subjektivna istina stvarateljeva -Umjetnost „teži jedino da bude umjetnost“ -Umjetnost shvaća u smislu duhovnog, duboko unutarnjeg doživljaja osjećanja života i svijeta, ali svijeta koji je oslobođen svega što je nevažno, nestvarno ili banalno -on traži BIT ČOVJEKA i SVIJETA -Umjetnik – ekspresionist preobražava, vidi, živi, ponovno stvara, traži... A.B. ŠIMIĆ: O muzici forme -forme stvari u prirodi su nijeme, bez zvuka, mrtve za veći dio ljudi -smatra da ih treba uskrsnuti, ostvariti, učiniti još više apstraktnima -umjetnik odstvaruje stvari

Page | 3

PREOBRAŽENJA Zbirka u čijem nazivu možemo prepoznati Šimićevo ekspresionističko shvaćanje umjetnosti: SLIKA SVIJETA I ŽIVOTA PREOBRAŽAVA SE U UMJETNIKOVU UNUTRAŠNJOST I PONOVO IZRAŽAVA U UMJETNIČKOM DJELU. Umjetnost po njemu nije imitacija prirode, nego ekspresija unutarnjeg doživljaja. Iznosi motive karakteristične za ekspresionizam (strah, nemir, bol duše, smrt...), a način iznošenja motiva jest : -kroz slobodan stih -odbacivanje interpunkcije -napuštanje opisivanja -pojednostavljivanje izraza Obilježja ekspresionističkog pjesništva: -škrtost izraza -učestala uporaba glagola što utječe na minimalnu dinamiku -eliptične rečenice -važnost boja -važnost grafičkog izgleda pjesme koji upotpunjuje značenje pjesme

Pjesnici Pjesma iz njegove II. faze FORMA: lirska minijatura VRSTA: misaono-refleksivna lirska pjesma INTONACIJA: direktna, odmah prelazi na bitno (ističe da su pjesnici posebni zbog svoje hipersenzibilnosti) STIH: slobodan, nema interpunkcije ni rime, ali je naglašen RITAM -iznosi svoje viđenje pjesnika i način na koji pjesnici doživljavaju smrt -iz pjesme možemo iščitati kako ekspresionistički pjesnik izražava sebe -pjesnici – čuđenje u svijetu – oni čuđenjem doživljavaju svijet (zapitani su nad svijetom, to je način da dopru do biti stvari -idu zemljom – hodanje zemljom ukazuje na njihov svakodnevni duhovni napredak -oči im rastu pored stvari – oni ne gledaju stvari nego pored stvari kako bi vidjeli bitno -naslanjaju uho na ćutanje – oni osluškuju šutnju, znači da ostali ljudi šute, oni osluškuju i šutnju kako bi čuli bitno -vječno treptanje u svijetu – pjesnici su trajno uznemireni -oni gledaju i osluškuju ono što ostali ljudi ne zamijećuju, potom te doživljaje i svoj unutarnji svijet izražavaju u pjesmama u kojima izražavaju bit samoga svijeta Pjesma govori o odnosu pjesnika i svijeta te o načinu na koji pjesnici doživljavaju svijet; oni svijet preobražavaju u poeziju, u novu stvarnost. Pri tome presudnu ulogu imaju osjetila vida i sluha te pjesnikovo čuđenje, znatiželja. Pjesnici osluškuju šutnju koja ih okružuje i zato su „vječno treptanje u svijetu“ jer gledaju, vide i izražavaju samo ono što drugi ljudi ne vide i ne zamijećuju. Odsutnost interpunkcije govori nam da su pjesnici u svom stvaranju potpuno slobodni, odnosno ne robuju nikakvim pravilima.

Page | 4

Opomena VRSTA: lirska misaono-refleksivna pjesma INTONACIJA: direktna, opominje ljude na važnost činjenice da svatko od nas može doseći ideal kojemu teži, poručuje čovjeku da ne smije zanemariti prave Page | 5 vrijednosti u životu MOTIVI: čovjek , smrt, ideali, vječnost... STIH: slobodan, svaka strofa je jedna rečenica (OPKORAČENJE), na kraju svake rečenice je jedini interpunkcijski znak „!“ koji naglašava da je čitava pjesma zapravo opomena, upozorenje. ZVIJEZDA – viši smisao života, ideal -simbol vrijednosti koje su bit življenja, bez kojih život postaje žaljenje i kajanje -na kraju života čovjek treba biti zadovoljan onim što je u životu učinio, tada umjesto smrti dolazi vječnost duše, život dobiva smisao, za čovjekom ostaje trag osmišljene egzistencije (nije uzalud živio „malen ispod zvijezda“) -pjesnik sugerira potrebu ljudske težnje za višim ciljevima i idealima kako bi osmislio vlastiti život, ali i pobijedio prolaznost – pobjeda pojedinca koji će umjesto u prah preći sav u zvijezde

Moja preobraženja VRSTA: lirska misaona pjesma TEMA: pjesnik i umjetničko stvaranje MOTIVI: osamljenost, bol, tuga Cijelom pjesmom dominira preobraženje, preobraženje misli u umjetničko djelo, preobraženje običnog smrtnika u hipersenzibilnog stvaratelja – ljudski je dug podrvgnut neprekidnim preobrazbama, a u sebi mora nositi težnju za stalnošću. -težnja i muka preobraženja, stvaralaštva u kojem umjetnik daje cijeloga sebe -lirski subjekt – pjeva sebe – on opjevava svoje duhovne promjene: „iz bezdane i mučne noći iznosi blijedo lice u kristalno jutro“ – mijenu negativnih i pozitivnih raspoloženja, mijenu pesimizma i optimizma -„pogledom pliva preko polja, livada i voda“ – kao čovjek vezan je uz dva zemaljska elementa: vodu i zemlju -„bezbroj puta umire i uskrsne tijekom dana“ -iskazuje želju za bijegom i preobrazbom u zvijezdu koja može postati vodilja patnicima i očajnicima (simbol zvijezde- vječno svijetlo, ideal) -pjesnička riječ može pružiti utjehu očajnicima , daje smisao pjesnikovu životu u radu -čovjekova neprekidna promjenjivost, njegove duhovne mijene – iznosi svoju unutrašnjost, samog sebe -molitva Bogu da ga preobrazi u svijetlu, nepromjenjivu i vječnu zvijezdu – zvijezde će sjeti noćnim očajnicima – čežnja za zvijezdama, čovjekova težnja za višim duhovnim ciljevima – molitva Bogu da dosegne duhovne visine kako bi olakšao životno kretanje ostalim ljudima, kako bi ih tješio i ukazivao na prave životne vrijednosti

Šimić život shvaća kao neprekidnu mijenu. Čovjek je u životu vezan za dva elementa, zemlju i vodu, ali teži trećemu – zvijezdama. Tako želi preobraziti vrijeme patnje u vječnost i smirenje, ali smrt ne mora predstavljati kraj, one ne negira ljudske osobine, već naprotiv znači i dalje postojanje suosjećanja za patnike kakav je i sam bio. Zvijezda može predstavljati i umjetničko djelo u kojem će čitatelj pronaći piščevu patnju i suosjećanje za ljudske probleme.

Smrt i ja VRSTA: misaona lirska pjesma TEMA: pjesnikov doživljaj smrti, odnosno jedinstva života i smrti DOMINANTNI MOTIV: smrt PJESNIČKE SLIKE: smrt u čovjeku, čovjekovo zastajanje, kraljevstvo smrti STIH: slobodan, središnja tri stiha vizualno promaknuta – označava trenutak smrti koja nadvladava dvotočka i točka dijele pjesmu na tri dijela; kraj nema interpunkcije što potvrđuje pjesnikovu misao o neizmjernosti kraljevstva smrti -smrt je za pjesnika nešto posve uobičajeno i normalno; ona s čovjekom raste od rođenja -smrt nastupa u trenutku kad ona nadraste ljudsko tijelo onoga u kojem se nalazi i počinje samostalno kraljevati -Šimić ne mistificira smrt i ne tuguje zbog smrti, on samo shvaća da je smrt neobjašnjiva i beskrajna -zbog vlastite spoznaje ograničenosti možemo samo naslutiti bezgraničnost smrti, ali ne možemo odrediti njezinu bit – ne mistificira smrt i ne tuguje zbog nje.

Povratak VRSTA: misaona s elementima ljubavne INTONACIJA: direktna, obraća se voljenoj osobi, svoju ljubav ne pokazuje, prati je kao sjena STIH: izlomljen, nema interpunkcijskih znakova osim dvotočke iza osamostaljene rečenice (u funkciji naglašava poruke koja slijedi) TON: sjetan, melankoničan Pjesma govori o stalnoj prisutnosti uz voljenu osobu bez obzira na fizičku neprisutnost, njegov duh je svuda prati -javljaju se dvije boje kao dominantne: žuta i plava; međusobno se nadopunjuju: ŽUTO – toplina, tjelesnost, otpornost, ekscentričnost, izrazito zemaljska boja PLAVA – hladnoća, duhovnost, pomirenje, koncentričnost, izrazito nebeska boja -boje imaju metafizičko religioznu simboliku i normativnost kao u kršćanoskoj ikonografiji -motiv smrti- možemo ga naslutiti kao uzrok fizičke neprisutnosti (mrka mirna voda – asocijacija na rijeku podzemnog svijeta mrtvih iz antičke mitologije) -neumrla duše bliske osobe vraća se nakon smrti i nastavlja neprimjetno boraviti uz nju, njezino se prisustvo može naslutiti u neobičnim detaljima svakodnevnice (šum mjesečine, krik čudne ptice, crna sjenka što se miče) Smrt je doba smirenja, šutnje, povratka dostojanstva čovjeka, obavijena tajanstvenošću, a život šetnja ka smrti. Živeći, čovjek doživljava ljubav, a tijekom

Page | 6

života se ta ljubav preobražava: od romantične čežnje, preko tjelesne želje do smirenja. Smrt ne mora predstavljati kraj, nego novi povratak – život je kružno kretanj, tijek u kojem se sve ponavlja. Neki smatraju ovu pjesmu vrhuncem vizualne poezije jer ujedinjuje značenjske i glasovne vrijednosti izraza s grafičkim oblikom pjesme

Smrt VRSTA: lirska misaona pjesma TEMA: suočavanje čovjeka i smrti STROFA/STIH: tri strofe nejednake dužine; stih slobodan, razlomljen, bez interpunkcije osim točke koja se tri puta pojavljuje u posljednjem stihu prve strofe (označava kraj čovjekova života, prestanak funkcioniranja tijela) U prvoj strofi pjesnik progovara o vanjskim manifestacijama smrti. Doživljava smrt kao svakodnevnu pojavu – „sasma nešto ljudsko“. Čovjekovo umiranje doživljava kao borbu, hroptaj, stenjanje, malaksalost, no tijelo nakon smrti uspoređuje sa strojem, mašinom koja prestaje raditi. Druga i treća strofa govore o odnosu ljudi spram smrti – ravnodušnost okoline (kraj života pojedinca promatran kao „svršen posao“) a koja je u kontrastu s boli bližnjih – majke i oca te njihovih emotivnih reakcija na gubitak (mati bol ispoljava krikokm, a otac šutnjom i povlačenjem u sebe)

Hercegovina VRSTA: pejzažna pjesma s elementima domoljublja MOTIVI: zavičajni – možemo vizualizirati njegov rodni kraj kao naslikan; likovni motivi, boje naglašene: plava, crna, bijela, crvena (pjesnikov doživljaj sutona) PJESNIK PREOBRAŽAVA STVARNOST (vizualna stvarnost preobražava njegovu stvarnost) -sudaraju se dva svijeta: svijet stvarnosti i svijet sjećanja, vizija i snova -EKSPRESIJA – iznutra prema van INTONACIJA: povišena, tipično za ekspresionizam – intenzitet svojih osjećaja dočarava pomoću zvukova -pjesma je prožeta mišlju o životnom pesimizmu -osamljenost -simbolično progovara o smrti – VLAK – simbol prolaznosti ljudskog življenja -iskazuje misao da svačiji život ima nekoliko lijepih trenutaka koji su nezaboravni (djetinjstvo), ali je život crn. STIH: slobodan, nema interpunkcije, malo stilskih figura, nema misaone i logične povezanosti, vizualna i ritmička organizacija pjesme

Page | 7

U pjesmama sa zavičajnim motivima Šimić ne dočarava stvarni pejzaž, nego pejzaž vlastite duše pun strahova, nemira, osamljenosti i slutnje smrti.

Page | 8

Ručak siromaha VRSTA: lirska misaona pjesma TEMA: pjesnikov doživljaj siromaštva MOTIVI: stid, strah, gađenje, osamljenost, osjećaj krivnje – osjećaji koji obuzimaju siromašne STROFA: četiri strofe različite dužine STIH: slobodan, od interpunkcijskih znakova koristi samo točku i zarez te zagradu Ne analizira i ne istražuje društvene korijene siromaštva, nego osjećaj siromašnih i osjećaj krivnje zbog obilježenosti u društvu i nemoći da se bilo što promijeni. Siromaštvo utječe na međuljudske odnose i na način na koji pojedinac doživljava sebe i druge. Groteskno je što čovjek toliko određen glađu da doživljava drugog kroz prizmu hrane (nagon za preživljavanjem postaje dominantan i briše sve ostale ljudske osobine) Osjećaj podvojenosti između vlastita tijela i duga: tijelo kao da je tuđe, krv kao da je tuđa – i jedn i drugo kao hrana Ironija naslova: ručak siromašnih se pretvara u neku vrstu kanibalizma, osnosno izjedanja ljudskosti.

MIROSLAV KRLEŽA ŽIVOTOPIS -središnja književna ličnost hrv. književnosti -rođen 1893. godine u Zagrebu, a umro 1981. g. -roditelji mu potječu iz Varaždina (obitelj gradskoga nadstražara) -studirao je na vojnoj akademiji Ludoviceum u Budimpešti i dvaput je prelazio u Srbiju želeći stupiti u srpsku vojsku -optužen je kao austrijski špijun i prebačen preko granice; uhv aćen i izbačen iz Ludoviceuma -odlazi na bojište u Galiciju -zbog slabog zdravlja je bio oslobođen od aktivne vojne službe i ostaje do kraja rata u vojničko-činovničkoj službi -1950. godine – postaje ravnateljem JUGOSLAVENSKOG LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA, danas Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža“ -profesionalni književnih -naš najraznovrsniji i najsvestraniji pisac: pjesnik, romanopisac, novelist, dramaturg, esejist i putopisac KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO -u književnosti se pojavljuje 1914. godine dramom LEGENDA -Njegov književni razvoj prolazi kroz nekoliko mijena: 1. romantičko-simbolističku, (1914.-1918.) 2. ekspresionističku, (1918.-1926.) 3. realističku (realističko-psihološka), (1926.-1932.) -Teme: 1. PSIHOLOŠKE 2. SOCIJALNE 3. GRAĐANSKO I MALOGRAĐANSKO DRUŠTVO NA NAŠIM PROSTORIMA 4. PREISPITIVANJE POVIJESTI HRVATSKE UNUTAR AUSTRO-UGARSKE -isticao je osobnost čovjekaiznad svih ostalih vrednota u životu, naglašavajući humanost i umnost iznad stihije prirode. -upuštao se u duboku analizu društva i života -čitavim se opusom suprotstavlja KAOSU, BESMISLU i LJUDSKOJ GLUPOSTI -temperamentan stvaralac – burno je i angažirano reagirao na stvari oko sebe; nije skrivao istinu nego je „bacao istinu u oči“, ironizirao je, isticao negativne pojave KRLEŽA KAO EKSPRESIONIST -iako je negirao pripisivan mu ekspresionizam, u djelima svoje prve stvaralačke faze ima ekspresionističkih elemenata -tipična ekspresionistička drama jest Kraljevo (po popisu osoba, tjeskobnoj atmosferi, sukobima, mnoštvu na sceni...) -1919. godine pomožu Augusta Cesarca pokrenuo je časopis Plamen, koji je iste godine ugašen, ali je pokazao Krležinu „lijevu“ usmjerenost -postat će središnja osobnost „književne ljevice“, zahtjevat će da književnost mora biti društveno angažirana

Page | 9

-1924.-1927. – uređuje časopis Književna republika KRLEŽA I POLITIKA -on je bio lijevo orijentirani intelektualac i pisac, ali i samosvojni, neovisni i prometejski duh koji je smisao nalazio u poetskom, ljepoti, u vječnom trenutku... -zatvaran i zabranjivan -suprotstavio se shvaćanju socijalne funkcije literature -aktivan u sukobu na književnoj ljevici -za vrijeme Titove vladavine bio je ponižavan i slavljen -podnio je ostavku na članstvo u komunističkim redovima

DRAME I. dramski ciklus -legendarno mitski, simbolistički (do 1918.) -„Legende“: Legenda, Kristofor Kolumbo, Michelangelo Buonarroti, Kraljevo -bio je protivnik rata te mu je to dominantna tema -promatrao je sudbinu malog čovjeka -sukob čovjeka i Boga, svijetla i tame, s grčevitim težnjama za novim čovjekom -likovi su povijesne osobe, ali ih promatra kao simbole (ne u biografskom kontekstu) -obiluju masovnim scenama, dinamikom, vizualnim i zvučnim efektima i često koristi ekspresionističke elemente II. dramski ciklus -realističko-psihološki (20-ih godina) -Galicija, Golgota, Vučjak (s temom rata) -nastavak razmišljanja o besmislenosti rata, ali i proširivanje tematike na analizu malograđanskog zagrebačkog društva -prodire u psihologiju našeg seljaka i intelektualca (malograđanina i poluinteligenta) u okvirima Austro-Ugarske Monarhije -govori o deformaciji ljudskosti uzrokovane ratom -prisutni utjecaji Oktobarske revolucije i marksizma -prikazuje ojađenog čovjeka bez svake nade -elementi su ekspresionistički III. dramski ciklus -Gospoda Glembajevi, U agoniji, Leda -na razmeđu 20-ih i 30-ih godina stvara svoj najsnažniji dramski opus o obitelji Glembaj -zaokret od vanjske, simboličke drame prema produbljivanju psihološkog sukoba na pozornici -kvalitativno djelo -genealoška struktura donjogradske zagrebačke patricijske obitelji -na dramski ciklus nadovezuje se 11 novela koje govore o pojedinim članovima obitelji Glembaj -u novelama je uspon obitelji, a u dramama pad u društvenom, humanom i povijesnom kontekstu -uzori su mu nordijski dramatičari: IBSEN I STRINBERG 1963. – drama „Aretej“ ; više esejistički karakter nego što je namjenjena za scensko izvođenje -iznosi ideju borbe protiv nazadnjaštva i svega što što koči napredak čovječanstva;

Page | 10

-zaokružuje stvaralaštvo jer se ponovno vraća legendama

LIRIKA I. FAZA -1917. poema „Pan“ -u početku vedri i optimistični tonovi a kasnije to prelazi u tamne vizije i slutnju nesreće – dominira njegovim simfonijama II. FAZA -vezana za ratnu liriku -„Pjesme 1“, „Pjesme 2“, Pjesme 3“ -ekspresionistički elementi: noć, tmina, smrt -antiratna tematika (atmosfera straha, neizvjesnosti, samoće, ništavila i totalne degradacije čovjeka) III. FAZA -vezana za nastajanje Kraljevine SHS -progovorio je o bijedi i nepravdi, mučnim socijalnih prilikama, osamljenost maloga čovjeka -poput mnogih pjesnika govori o negativnostima Kraljevine SHS, dajeći sumoran i depresivan doživljaj svijeta -„Lirika“ , „Knjiga pjesama“, „Pjesme u tmini“ IV. FAZA -vezana za 1936. godinu kada objavljuje „Balade Petrice Kerempuha -Balade Petrice Kerempuha su duboka vizija historijskog puta hrvatskog naroda na klasnim polovima kmet-feudalac, pisana starokajkavskim jezikom -kajkavsko narječje koje je stilizirao i prilagodio današnjem čitatelju i kroz imaginarno lice P. Kerempuha na ironičan način ukazuje na stoljetnu društvenu nepravdu zagorskog seljaka - kmeta

PROZA -Hrvatska rapsodija, Tri kavalira gospođice Melanije, Hrvatski bog Mars, Bitka kod Bistrice Lesne, Vražji otok, Povratak Filipa Latinovicza, Banket u Blitvi I. i II., Na rubu pameti, Zastave Kraća prozna djela - NOVELE: 1922. – Hrvatski bog Mars Inspirirana I. svjetskim ratom; jedna od najboljih antiratnih knjiga u europskoj književnosti i jedina koja se pojavljuje u to vrijeme. Slika hrvatske intelektualce i seljake koji se po ratištima bore za tuđe interese. Ima izrazito antiratnu poruku i ističe čovjeka kao mjerilo svih vrijednosti. 1924. – Novele

Page | 11

Tematskik vezano za život grada Zagreba. Psihološke novele u kojija su opisani intelektualci i malograđani koji žive u sklopu monarhije i nezadovoljni su svojim položajem Page | 12

Opsežna prozna djela - ROMANI: -30-ih i 40-ih godina Na rubu pameti Satirički intoniran roman u kojem izražava pobunu protiv ljudske gluposti, rasula, principa, strahovlade i okrutnosti. Reakcija na našu društvenu atmosferu nekoliko godina prije II. svjetskog rata. Banket u Blitvi Progovara o političkoj sceni u Europi između 2 rata. Povratak Filipa Latinovicza 1932. g.; prvi moderni roman u hrvatskoj književnosti. Osnovna tema je stvarnost hrvatske provincije i odnos glavnog lika prema situaciji. Glavni junak je intelektualac slikar kojeg muče egzistencijalna i intimna pitanja. Umjetnik u sukobu s učmalom sredinom i ideja da je spoznaja te učmalosti i njezina negacija. Zastave Ciklus romana; kritičari ga nazvaju ROMAN-RIJEKA Prati više naraštaja jedne obitelji i socijalni i povijesni okvir u kojim se kreću. Političko-povijesni roman, obuhvaća vrijeme od 1913. do 1922. godine (slom Austro-ugarske) Pokazuje koliko politika formira karaktere. Djela:

Snijeg -jedna od Krležinih ekspresionističkih pjesama -snijeg je metafora pjesnikovog unutarnjeg stanja – praznina, ravnodušnost, beznađe -doživljaj vanjske stvarnosti kao ružne, boje kao maska koja prikriva pravu istinu -svijest o prolaznosti kao završna spoznaja – misao o smrti kao krajnja točka svih razmišljanja -lirski je subjekt zaokupljen dvama osnovnim motivima: 1. motivom ljudskog postojanja – osobitno načinom vlastitog doživljaja svijeta - svoju unutrašnjost odnosno stanje duha naziva „bijelim transparentom snijega“ -potupuno je prazan, bez misli, osjećaja, vanjski se podražaji na toj bjelini čine prljavima, čak i lijepe žene postaju ružne -boje su samo varka za osjetilo vida, one prikrivaju srž same stvari – njezinu

Page | 13

ružnoću -zbog svega toga lirski su subjekt osjeća „jalovu bol“ – bol koja neće roditi ništa novo i dobro 2. motivom prolaznosti – svijest o kratkotrajnosti ljudskog postojanja i ravnodušnosti svijeta spram pojedinačnog „ja“ („I nitko neće znati da sam i ja tu bio prošao“) 3. ekspresionistički motivi: -osjećaj usamljenosti, bol koja proizlazi iz doživljaja svijeta -prljav i zao, pojedinac ne može ništa promijeniti, čak niti stvarati zbog nemoći da nadvlada unutarnju bol

Page | 14

Gospoda Glembajevi Prvi dio dramske triologije koja se sastoji od 3 drame: -GOSPODA GLEMBAJEVI -U AGONIJI -LEDA Obuhvaća još 11 novela o nekim junacima dramske triologije (novele prikazuju uspon obitelji, a drame pad). Rodoslovlje jedne donjogradske patricijske obitelji i posljednjih članova obitelji pa sve do konačnog sloma potkraj 20. g. VRSTA: psihološka drama Pokazuje zaokret od kvantitativnog do kvalitativnog. Težište je na psihološkim proživljavanjima i unutarnjoj dinamici, a ne na vanjskom događanju (sukob na društvenom planu pomaknut je u unutarnji sukob) UZORI: Ibsen i Trimber MJESTO I VRIJEME: 3 jedinstva 1. RADNJE I. čin: Leonov odnos prema Glembajevom nasljeđu II. čin: sukob oca i sina III. čin: sukob Leona i Charlotte 2. PROSTORA Sve se odvija u 3 prostorije kuće u ZG 3. VREMENA Jedna ljetna noć 1913. godine od 1h ujutro do 5h Agrameri: podrugljivi naziv za više zagrebačko društvo; govore njemački i gledajući s visine prezirajući svih ispod sebe; bogata aristokracija kojoj pripadaju Glembajevi Glembajevi – podrijetlom međimurski seljaci koji su kriminalom stekli visoki položaj u društvu PRIVID (ILUZIJA) -bogatstvo -ljepota -mod -sreća

DVOJNOST STVARNOST (ISTINA) -lažljivci, varalice, kradljivci, ubojice -BARBOCZY LEGENDA-Angelika plemenita Barboczy je kći zagorskog šljivara i pripadnika plave krvi u obitelji Leon je ubojica –Ignjat varalicaCharlotta ubojica, bludnica-Oliver je razbojnik

-rasipništvo, ludilo, ubojstvo i samoubojstvo su rješenja svih Glembajevskih kriza LIKOVI: prikazani u suprotnosti (Leon-Ignjat, Angelika-Charlotte) Dramski sukobi su između Leona i Ignjata, i Leona i Charlotte

Page | 15

LEON -senzibilan umjetnik, intelektualac -11 godina izbivanja odnosno distanca omogućava mu drugačiji pogled na stvari -cinik, ironičan, kritičan, neurotičan, traži istinu -podvojen je između razuma i osjećaja ANGELIKA -mirnoća -ljepota (duhovna i fizička) -razum i moralnost -duhovnost -protuteža Charlotti i Leonu -Leonu je ona protuteža: mirnoćanervoza Srce-razum

GLEMBAJEVŠTINA -borba protiv biološkog nasljeđa -osobna tragedija -ubojstvom dokazuje da je pravi Glembaj

ANGELIKA -kriterij, mjerilo svih vrijednosti -oslonac u krizi savršena žena

LEON CHARLOTTA materijalizaci ja glembajevšti ne -ubojstvo koje je dokaz pripadnosti obitelji(prijez ir, mržnja)

IGNJAT -materijalnizam, POSJEDOVANJE -hladnoća, neosjetljivost, proračunatost, kriminal „von oben“ (s visine) -bezobzirnost

CHARLOTTA -nemir -tjelesna ljepota, tjelesnost -nagon, putenost (erotičnost) -nemoral (ponašanje, promiskuitet) -mutno podrijetlo

TJELESNOST NADA

Hrvatski bog Mars Djelo „Hrvatski bog Mars“ najsnažnija je antiratna knjiga u europskoj književnosti – Krleža progovara o I. svjetskom ratu kada o tome nitko nije pisao (1917. godine) - bog Mars je bog rata iz rimske mitologije Sadrži 7 novela pisanih u maniri psihološkog realizma: 1. Bitka kod Bistrice Lesne 2. Kraljevska ugarska domobranska novela 3. Tri domobrana 4. Baraka pet be 5. Domobran Jambrek 6. Smrt Franje Kadavera 7. Hrvatska rapsodija -Krleža se pita kako to da ovaj narod koji stoljećima ratuje uvijek za tuđi račun protiv vlastitih interesa, nema istinske ratne/proturatne književnosti. -progovara o besmislenosti rata i deformaciji ljudskosti te o strahotama života na fronti

Page | 16

-progovara i o seljačkom fatalizmu („Tako valjda mora biti“) – pasivan stav; seljaci odlaze u rat i plaćaju danak – gube živote ne znajući pravo zašto se bore i ratuju (za čije interese), dok njihove obitelji također imaju svoje tragične sudbine -inspiraciju je dobio na fronti gledajući kako stradavaju njegovi drugovi -tragika hrvatskog naroda: seljaka, intelektualaca, društveni problemi – potresne sudbine i slike -nastavak preokupacije iz dramske triologije (Galicija, Golgota i Vučjak) -ne prikazuje samo krvoproliće već i rat u samom čovjeku koji se bori za život BARAKA PET BE Radnja se temelji na teškoćama koje proživljavaju ranjenici u bolnici na fronti za vrijeme rata Austro-Ugarske. U bolnici vlada izuzetno stanje. Ranjenici nemaju hrane ni pića. U opisu bolnice je uočena ironija kojom se prikazuje apsurdnost ratovanja. Ranjenike se uspoređuje s vrećama koje se unose i iznose. Likovi: GROF MAKSIMILIJAN AXERLODE IVICA VIDOVIĆ -šef bolnice, često ju obilazi kao -student, intelektualac i hrvatski inspekcija domobran prostrijeljenih pluća -ambiciozan čovjek koji je htio postati -suđeno mu je umrijeti u prljavoj bolnici junak ili veliki ratnik, no smatra da je i samo čeka taj trenutak rođen u krivo vrijeme -ima negativan stav prema životu i žali -smeta mu tadašnji politički poredak, što se uopće rodio smetaju mu razvoj i industrijalizacija -ne nalazi smisao u tome što je rođen, -oblikovan ironijom i groteskom sve što se oko njega događa čini mu se -željan rata kako bi se iskazao, kako bi apsurdno i besmisleno, osobitno postao ratnik i junak ratovanje -u djelu se ističe njegovo slavno -svjesan je da će umrijeti zbog tuđeg podrijetlo nemara i takvu smrt smatra sramotnom -plemić je i izrazito poštuje tradiciju -ipak ima želju za životom ali ne želi -želi negativno iz sebičnih razloga, za stalno ratovati i ležati po bolnicama svoj boljitak -ne vjeruje u Boga, zbog silnih -nema osjećaja za ratnike ratovanja izgubio je vjeru u Krista; -potpuno zaluđen ratom i slavom te molitva ga ne može utješiti jadne ranjenike tjera na mimohod -sudi žene kao majke budućih krvnika; -simbol NEPRIJATELJA HRVATSKE, zgraža se nad ponašanjem žena u odnosno GOSPODARA NAD HRVATSKOM bolnici BITKA KOD BISTRICE LESNE Tema: hrabrost i jad junaka koji su poginuli na fronti. Vrijeme: za vrijeme vladavine Franja Josipa I. kada je u hrvatskim naseljima vladao feudalni odnos. Mrtvozornik je savršeno predvidio svoju sudbinu koja će ostati takvom sve dok na ovome svijetu bude nepravde i rata koji odnosi milijune ljudi i uništava mnogo sretnih obitelji ostavljajući za sobom nepodnošljivu bol i bespomoćnost. Djelo završava opisom bitke i to je najtragičniji dio u kojem se miješaju i suze i krv i blato... Svi domobrani pogibaju u teškim mukama.

Page | 17

Balade Petrice Kerempuha To je najcjelovitija i najsadržanija zbirka poezije u našoj književnosti koja sadrži samo 34 balade Pisana je kajkavštinom, izlazi na stogodišnjicu Gajeve reforme, odnosno uvođenja zajedničkog književnog jezika u čiju je osnovu ušlo štokavsko narječje – protest zbog „smrti“ kajkavskog kojim dokazuje snagu i bogatstvo nepravedno zamarenog narječja i neistrošenom jezičnom potencijelu hrvatskih dijalekata. Jezik balada je izgrađen na živoj kajkavskoj frazi i bogatom nasljeđu kajkavske književne tradicije – to nije autentičan jezik naroda već AUTOROV IZRAZ, njegova stilizacija i umjetnička interpretacija. PETRICA KEREMPUH – skitnica i lakrdijaš, preuzet od starog varaždinskog pisca Jakova Lovrenčića koji je vjerojatno u kajkavske usmene priče dođao iz njemačke pučke priče o Tillu Eulenspiegelu. -kerempuhi – doslovno: crijeva, drobina, trbuh - preneseno: lukavac, vragolan, satirik, ismijavač -predstavnik je PUČKE MUDROSTI i HUMORA te NARODNOG OTPORA Balade su pjesnikova vizija cjelokupne hrvatske povijesti promatrane u nizu seljačkih pobuna i otpora. Tmurna slika hrvatskog kmeta koji se pod stalnim domaćim i stranim gospodarima održava na životu zahvaljujući svojoj snazi i otpornosti, crnim humorom i ironiji kao jedinim obranama. Krleža progovara o : -SELJAČKOJ REZIGNIRANOSTI (mirenje sa stvarnošću) -FATALIZMU (vjerovanje da je podložan sudbini na koju ne može utjecati, da ništa ne može promijeniti) -Osnovni motiv je motiv LJUDSKE PATNJE – izražava beskompromisnu pobunu protiv svih institucija i zakona stvorenih protiv slabijih -Produbljuje svoju opsesiju iz ratne faze – KRV – rijeka uzaludno prolivene seljačke krvi, odbačenih i prezrenih – humana, ljudska pobuna. -RAT NE SOCIJALNO-KLASNOJ RAZINI – ima iste posljedice kao vojni sukob: krv, muke, smrt... -Zbiljski izraz i prikaz života hrvatskog puka, njegovih otpora, pobuna, poraza, te slika nemoći hrvatske politike – crna slika naše povijesti Ovo djelo je jedno od najboljih ostvarenja naše književnosti uopće zbog idealno ukomponiranog sadržaja, teme i poetskog izraza. KEVENHILLER -naziv pjesme je ime koruškog kapetana koji je na tlaci gradio današnji Karlovac u čast nadvojvode Karla (prvotno ime mu je bilo Karlstadt) TEMA: rezignirano (pomirenost sa sudbinom) prihvaćanje životne sudbine MOTIVI: kmetska predanost sudbini, nemogućnost promjene sudbine, položaj kmeta u državi -u prvih 15-ak distiha varira istu rečenicu

Page | 18

-kroz iglu riječi i promjenom značenja samo u nijansi ostvaruje komičan dojam „Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu da nam nekak bu...“ -u ovoj baladi dolazi do izražaja Krležino jezično majstorstvo Page | 19 -iskoristio narodnu poslovicu tako da joj varira i mijenja značenje -tim postupkom ostvaruje atmosferu jednoličnosti , ustaljenosti, ponavljanja nesretne sudbine zagorskog kmeta -sve što ga snađe zagorski kemet prima rezignirano, mireći se sa sudbinom misleći da je nepravda prirodna pojava („tako valjda mora biti da su kemti gladni, a taborniki siti“) Sve balade u ovoj zbirci su angažirane pjesme na području socijalne nepravde.

SUKOB NA KNJIŽEVNOJ

SCENI

KNJIŽEVNA LJESTVICA – marksistički orijentirani pisci SOCIJALNA LITERATURA (termin skovan 1939.) – NOVI REALIZAM -Obilježja:  jednostranost  utilitarizam (korisnost, prikladnost)  pragmatizam (ono što je praktično i korisno je istina) Umjetnost se smatra oblikom ideologije, sredstvo koje je podređeno političkoj potrebi. Bitan je samo sadržaj i ideja koja se promiče. Časopis Kritika (kasnije i časopisi Književnik, Literatura, Kultura i Izraz) okuplja ljevičarski orijentirane piscena čelu sa Stevanom Galogažom – predstavnici tzv. socijalne literature. Smatraju da se KNJIŽEVNOST mora potpuno angažirati u rješavanju društvenopolitičkih problema s isključivo marksističnog stajališta. Vulgarizacija i pojednostavljenje književnosti – potpuno se gube svi estetski kriteriji kao mjerila vrijednosti djela (jednostavnost i utilitarizam) Ima li prednost estetska vrijednost umjetničkog djela ili je primarna njegova ideološka (u ovom slučaju komunistička) angažiranost danas je bespredmetno pitanje, ali tada je bilo životno važn. KRLEŽA IZAZIVA OŠTAR SUKOB zbog drugačijeg shvaćanja smisla i zadaće književnosti. Predgovor Podravskim motivima 1933. rasplamsava sukob. Krleža smatra da je LJEPOTA odnosno UMJETNOST idealan spoj (sinteza): 1. DRUŠTVENE UVJETOVANOSTI (umjetnost se ne može odvojiti od stvarnosti) 2. TALENTA AUTORA tj. njegove stvaralačke sposobnosti da ostvaruje ljepotu u umjetničkom djelu Za umjetničko stvaranje nije dovoljno samo htijenje, želja nego prije svega stvaralačka sposobnost. Čovjek se umjetnošću izražava kao totalno subjektivno, osjećajno i društveno biće.

POJAM TENDENCIJE shvaća različito od pripadnika socijalne literature; po njemu on obuhvaća DRUŠTVENU KOMPONENTU, UMJETNIČKI IZRAZ I STVARATELJA. Na napade odgovara tekstom 1939. Dijalektički antibarbarus. Doživljava bojkot, ponižavanje tijekom II. svjetskog rata, a i kasnije (napadaju ga i ljevičari i desničari). Glasovao je za Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog jezika, i podnio ostavku Page | 20 na članstvo u CK.